Znanstvenik, vatrogasac, umjetnik i vječna inspiracija drugima

Zlatko Ivančić, doktor znanosti i umirovljeni sveučilišni profesor, dobitnik je Nagrade Grada
Svete Nedelje za životno djelo za 2023. godinu. Iza njega stoji bogata znanstvena karijera
ispunjena istraživanjima u analitičkoj i organskoj kemiji, brojnim objavljenim radovima te
dugogodišnjim predavanjem i mentorstvom na Fakultetu kemijskog inženjerstva i
tehnologije, Policijskoj akademiji i Veleučilištu u Karlovcu. No, njegova priča daleko
nadilazi akademske uspjehe – riječ je o svestranom stručnjaku iz Strmca čiji je život
obilježen neočekivanim preokretima i fascinantnim detaljima koji su ga doveli i do ovog
prestižnog priznanja.

U mladosti, Ivančić nije znao da se želi baviti kemijom, njegova prvotna ljubav bilo je
slikanje. „Djed me upoznao s akademskim slikarom Jerkom Fabkovićem s kojim sam crtao
na Savi i htio sam upisati Akademiju likovnih umjetnosti na koju sam i primljen. Međutim,
kad sam svoje misli o umjetničkoj karijeri podijelio s Jerkom, on me od toga odgovorio.
Rekao mi je da moram studirati nešto konkretno, jer on je umjetnik ali siromašan, i rekao
da meni treba nešto bolje”, prisjeća se Ivančić, koji je uvažio argumente svog prijatelja i
kolege i upisao Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu. No bez obzira što
se akademski nije bavio slikanjem, i danas se za dušu bavi slikarstvom. Svoje slobodno
vrijeme u mladosti provodio je po ateljeima, a njegove slike izložene su od Londona do
naše Svete Nedelje.

Kao stručnjak na području kemijskog inženjerstva, Ivančić je obranio doktorski rad 1996.
godine, s temom koja je postavila temelje za međunarodno priznato istraživanje u području
uklanjanja fenola iz otpadnih voda. Naime, njegov rad o kapljevinskoj ekstrakciji fenola
patentiran je u Parizu, a istraživanje je brzo privuklo značajnu međunarodnu pažnju.
Nakon doktorskog studija, nastavio je karijeru kao redoviti profesor na Fakultetu kemijskog
inženjerstva i tehnologije, gdje je predavao i bio mentor brojnim studentima. „To se može
opisati jedino kao ljubav, nema druge riječi za to”, kaže Ivančić.
Svoja znanja prenosio je i na Policijskoj akademiji te na Veleučilištu u Karlovcu. Tijekom
svoje karijere, bio je mentor čak 83 studenta, uključujući 5 magistara i 2 doktora znanosti.
Njegov znanstveni rad obuhvaća širok spektar područja, od analitičke i organske kemije,
preko požarnih opasnosti, pa do forenzike. Također, stručnjak je u različitim disciplinama,
među kojima se izdvaja i statistika, o kojoj je, poput mnogih drugih tema, napisao i knjigu.
Autor je niza znanstvenih radova i knjiga, čime je ostavio neizbrisiv trag u svijetu znanosti.

Tijekom svojih studijskih dana, osim što je pohađao nastavu iz slikarstva, ozbiljno se
posvetio i vatrogastvu. Proveo je osam godina u Zagrebačkoj vatrogasnoj brigadi, gdje je
prvo obnašao funkciju šefa smjene, a zatim i zapovjednika.

Krajem osamdesetih godina osnovao je Dobrovoljno vatrogasno društvo Strmec. „Skupio
sam inicijativni odbor i osnovao DVD Strmec, a ujedno sam sudjelovao i u osnivanju
Vatrogasne zajednice Grada Sveta Nedelje. Danas sam počasni zapovjednik”, govori
Ivančić. Njegovo bogato iskustvo u vatrogasnoj službi, nesumnjivo je obogatilo i njegovu
stručnu karijeru u kemiji, stvarajući jedinstvenu sinergiju između ovih dviju disciplina.
Napisao je knjigu „Izvori požarne opasnosti” i odmah objašnjava kako je kemija zapravo
temelj znanja svakog dobrog vatrogasca. Napravio je svojevrsnu skriptu za sve vatrogasce
te se šali da su vatrogasci tada govorili da moraju naučiti sve od početka do kraja, kako bi
kod Zlatka dobili dva. „I današnji dečki koji su na funkciji, i Marko i Ivica, to su moji đaci,
tako da sam ja ponosan na njih, a i oni na mene”, ističe Ivančić.

Brojnim se aktivnostima Zlatko Ivančić bavio kroz svoj život, a jedna od njih, koja mu je
ostala i danas bliska, je glazba. „U ono vrijeme Crvenih Koralja, Robota i Bijelih Strijela i mi
smo imali svoj sastav! Svirao sam u bendu Lotosi, koji je bio jedini bend koji je imao svoju
dvoranu. Nažalost, u dvorani je bila gola zemlja, pa smo prije svakog nastupa morali zaliti
dvoranu, da ne bude prašine”, smije se Ivančić. U bendu je bio četiri godine do smrti
kolege, kad se bend razišao, a danas ima kolekciju od dvanaest gitara.

Zlatko Ivančić je nagradu za životno djelo primio prije dvije godine, no i danas teško vjeruje
da je to postigao. „Sretan sam što se netko sjetio mene”, priznaje Ivančić, naglašavajući
da se nikad nije hvalio svojim postignućima. Iako mu često govore da mu njegova
pretjerana skromnost prelazi u manu, on ostaje vjeran svom stilu. Unatoč velikim
uspjesima, i dalje svakog jutra uživa u kavi s prijateljima. Svjestan je prolaska vremena i
činjenice da ih je mnoge već izgubio, no nije izgubio osjećaj za humor: „Rekao sam
svećeniku Marijanu da sam sa Svetim Petrom produžio ugovor na još deset godina, uzeo
kredit”, šali se ovaj vedri 77-godišnjak.