Večer bosanskih pita, tradicionalno godišnje događanje koje se održava u organizaciji Prstenova Ogranka Sveta Nedelja, okupila je 18. svibnja
u prostorijama svetonedeljske Turističke zajednice brojne članove i prijatelje Prstena. Predsjednik Ogranka Pavo Ćorluka zahvalio je Turističkoj
zajednici Svete Nedelje i direktorici Renati Vlahović na ponovnom gostoprimstvu te gradonačelniku Dariju Zurovcu na dobroj suradnji, kao i
djelatnicima Sanatorija Ćorluka na potpori u organizaciji događanja svetonedeljskog ogranka Prstena. Posebnu zahvalu uputio je članicama
Prstenova Kluba žena i svim vrijednim prstenovkama koje su pripremile različite vrste pita.
“Večer bosanskih pita organiziramo već više godina jer je jedan od ciljeva Udruge Prsten očuvanje tradicije pa je ovo naš doprinos tome, naša
tradicija koju smo donijeli iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine, iz naših zavičaja, i održavamo je i danas,“ kazao je Ćorluka.
Okupljene je pozdravio i predsjednik Udruge Prsten Pavo Zubak, koji je također zahvalio svima koji njeguju tradiciju i običaje svojih zavičaja
i na takav način pridonose promociji Prstena i krajeva iz kojih potječu, a posebno je pohvalio vrijedne članove Ogranka Sveta Nedelja.
“Kao što se uvijek pitamo je li pita jelo ili kolač, to ni danas ne znamo precizno odrediti, ali znamo da je to tradicijsko jelo koje nas je othranilo
i koje nam pripremaju generacije naših baka i mama te se nadamo da će se ta tradicija prenijeti i na našu djecu i unuke,“ poručio je Zubak.
Unatoč lošem vremenu i neumoljivoj kiši ovih dana, i ove godine svetonedeljsko nebo bilo nam je naklonjeno te su se okupljeni družili i ispred
Turističke zajednice, iz koje su rekli da njihove prostorije nikad nisu bile punije i veselije.
No, s obzirom na sve veći odaziv na ovo događanje, za koje kažu da prerasta u festival pita, čini se da će dogodine trebati i veći prostor kako bi bilo
mjesta za sve koji žele provesti večer u krugu Prstena, uz domaće pite i veselo društvo. Okupljaju se sve generacije bosanskohercegovačkih Hrvata,
koji znaju da se tradicija i običaji najbolje čuvaju prenošenjem “s koljena na koljeno“ kako nikad ne bismo zaboravili svoje korijene.