Dvadeset godina nakon smrti pape Ivana Pavla II., koji je predvodio Katoličku crkvu od 1978. do 2005., on je i dalje veoma popularan među vjernicima, a Vatikan će godišnjicu njegove smrti danas obilježiti misom i molitvenim bdjenjem.

Poljak Karol Wojtyla preminuo je 2. travnja 2005. u dobi od 84 godine.
Nikada Zagreb nikoga tako nije dočekao kao papu Ivana Pavla II. 10. rujna 1994. Od zračne luke, duž cijeloga puta, do središta Zagreba nizala se kolona ljudi uz cestu koja je mahala papamobilu, koji je na Trg bana Josipa Jelačića stigao točno u 19.30 sati. Stigavši pred katedralu na Kaptolu, Ivan Pavao II. zadržao se nekoliko minuta blagoslivljajući okupljene vjernike, nakon čega ih je pozdravio s “Hvaljen Isus i Marija”, a njegovu molitvu na Stepinčevu grobu mnogi su odmah nazvali neformalnom Stepinčevom beatifikacijom.

Rijetki su nas pape „poznavali u dušu“ kao taj naš slavenski papa, a gotovo nijedan nije toliko pridonio našoj međunarodnoj prepoznatljivosti u svijetu kao Wojtyła. Zahvaljujući svome položaju, ali i karizmi te komunikacijskim sposobnostima, privlačio je pozornost globalne javnosti, a zahvaljujući stalnoj borbi za mir, napredak i pravednost postao je jedan od najvećih autoriteta suvremenog svijeta. Koristio je tu snagu kako bi pomagao različitim društvenim skupinama, ali i državama i nacijama u izvlačenju iz anonimnosti, ukazivanju na njihove probleme, promicanju njihovih posebnosti i vrijednosti… Tako je od početka svoga pontifikata 1978. postao i zagovornik Hrvata, o kojima se tada premalo znalo, a sami nismo bili u mogućnosti predstaviti se svijetu jer su teme nacionalnog identiteta u komunističkoj Jugoslaviji bile tabu.

Tako su identitet i povijest Hrvata bili njegova česta tema. Gotovo da nema govora ili važnijeg obraćanja kroz koji nije provlačio neki od tih elemenata. Redovito je govorio o hrvatskom narodu kao prvom slavenskom narodu koji je prihvatio kršćanstvo i postao dio zapadnokršćanskoga civilizacijskog kruga te vjernom savezniku Svete Stolice.